Šta se dešava kada smo dovoljno hrabri i sanjivi da izađemo iz kutije?!

Šta se dešava kada smo dovoljno hrabri i sanjivi da izađemo iz kutije?!

Prepreke se javljaju već na početku predstave prilikom sklapanja braka između dvoje
ljudi koji se vole, ali dolaze iz dva različita entiteta. Brak je sklopljen zahvaljujući mitu kojim se
matičar potkupljuje. Ništa novo u našoj državi. Korupcija kao tema, provlači se u svakoj sceni,
dok u zabetoniranoj državi ljudi na birou čekaju 25 do 30 godina. Kada i ako im se uopće
posreći, obrazovanje nije ključ budućnosti, jer se radna mjesta dodjeljuju prema potrebama
direktora - boga institucije. Sve implicira na to da u zemlji koja nosi teret prošlosti nema
budućnosti, o kojoj svakako samo možemo fantazirati. Odlazak iz zemlje dodatno je motiviran
revoltom prema zdravstvenim, političkim, ekonomskim, kulturnim i drugim sistemima. Mi protiv
svijeta, replika koja motivira likove, iz scene u scenu polako blijedi pred sistemom koji pokušava
ubiti i koji ubija snove. Ustanove koje bi trebale biti u službi čovjeka kontinuirano ruše integritet
svojih građana. Svakodnevno smo, nažalost, svjedoci događaja u kojima nam se potvrđuje strah,
nemoć i nesigurnost koju naša država ne namjerava rješavati. U našim bolnicama zaposleni su
doktori ne zbog svog kvaliteta nego zbog mita, veze ili kojekakvih rodbinskih usluga. U našoj
državi kriminalci slobodno šetaju i voze ulicama, u našoj državi su svi nezadovoljni ali rijetki idu
na proteste, u našoj državi se žrtvuju jagnjad za očuvanje postojećih hijerarhija. Ono što
izmorenim ljudima ostaje u vrtlogu kvadrata jeste nada. Nada može preživjeti ako se svi
ujedinimo i jasno i glasno borimo za svoja prava.
Ova ovdje i ovaj ovde, likovi koje pratimo u predstavi, a koje u različitim scenama
utjelovljuju različiti glumci, mogu biti, tačnije jesu bilo ko od nas. To potvrđuju i kostimi
glumaca u neutralnoj bež boji, ogoljeni do kosti u kvadratu u kojem sve vrišti do zaključka da
nije uredu. Kostimi simbola moći, u predstavi nazvani Jahačima apokalipse, u crnoj su boji i
izazivaju strah upravo zbog toga što imaju moć. Zasićenost nepravdom, nemogućnošću i
iscrpljenoćšu izražava se i u songovima kojima se završavaju scene. Songovi nose poruke
slobode, borbe, opstanka, istine i nezadovoljstva. Muzičke dionice na harmonici i bas gitari osim
što prate radnju, pojačavaju karaktere i naglašavaju sve ono što je pogrešno u našem društvu.
Ponekad izazivaju komički efekat a ponekad podržavaju emotivna stanja likova. Ako se
ujedinimo, kako jedan od songova i poručuje, a što je ujedno i ideja predstave, možemo opstati,
jer jedino čiste duše ostaju iskrene pred zvukom smrti. Svjetlo je također bitan element u
predstavi, posebno u scenama koje se naglašavaju ponavljanjem čiji je cilj prst u oko svim
događajima koje smo vidjeli a pravili smo se da nas se ne tiču i svim događajima koji se moraju
ponoviti više puta da bismo shvatili da nje uredu.
Balkanski kvadrat kredom je predstava koja nas sve pojedinačno proziva da se uključimo
u živote koje živimo. Predstava ima otvoren kraj i cilj joj je da kroz javne rasprave s publikom
zaokruži svoju cjelinu, upravo zbog toga što se bavi pitanjima koja se tiču svih nas. Satira,
direktna kritika društva na čijim plećima su i prošlost, i sadašnjost i budućnost, slika je vremena
savremenog društva kojim smo svi nezadovoljni, a da bi predstava bila potpuna treba sve nas
hrabre pojednice koji jedino ujedinjeni u ideju slobode mogu da zakotrljaju kamen promjene.

Ismira Mašić